KRAĆA RETROSPEKTIVA RADA I RAZVOJA VIŠE ŠKOLE ZA OBRAZOVANJE VASPITAČA
Pedagoška akademija u Pirotu osnovana je Rešenjem SO Pirot, br.02-020/6 od 02. februara 1973. godine.
Akademija je upisana u sudski registar kod Privrednog suda u Nišu pod brojem fi-1945/78 od 09. jula 1979. godine.
Odlukom Saveta od 10. aprila 1980. godine, Akademija je uzela ime Edvarda Kardelja.
Na referendumu, održanom, 05. marta 1990. godine, doneta je odluka o promeni naziva Akademije. Izbrisan je stari naziv "Edvard Kardelj" i novi naziv je Pedagoška akademija Pirot, sa potpunom odgovornošću u Pirotu, ul. Peti kongres,br. 29.
Školske 1986/87. godine, pored smera za obrazovanje vaspitača, počinje sa radom i smer za obrazovanje nastavnika razredne nastave.
Vlada Republike Srbije, svojom odlukom od 01. jula 1993. godine, promenila je naziv Pedagoške akademije i osnovala Višu školu za obrazovanje vaspitača sa potpunom odgovornošću. Sedište je u Pirotu u ul. Ćirila i Metodija, br. 29.
Škola je upisana u sudski registar Privrednog suda u Nišu pod brojem fi - 2033/94.
Vlada Republike Srbije je Rešenjem 24 br.119 - 2484/01-11. od 19.06.2001. godine imenovala Prof. mr Petra Đorđevića za Direktora Više škole za obrazovanje vaspitača u Pirotu.
Osnovna delatnost Škole je obrazovanje vaspitača, VI-1 stepena stručne spreme i organizovanje posebnih oblika studija (tečajevi, seminari i sl.) za stručno usavršavanje.
Značajna i veoma složena organizacija obrazovno - vaspitnog rda u pedagoškim institucijama zahteva naučno zasnovanu politiku rukovođenja, programiranja i vrednovanja poslova i ostvarenja.
Od stepena primene naučnih dostignuća u organizaciji pedagoških institucija zavisi racionalizacija kadrovskih, materijalnih i drugih potencijala, kao i prostora i vremena potrebnog za obavljanje programskih zadataka.
Pedagoška delatnost, kao i druge, operativno i funkcionalne, može se organizovati i realizovati, pod uslovom da se zadaci utvrđuju pod određenim vremenskim jedinicama, kao što je u našem slučaju školska godina.
Na bazi ostvarenih rezultata i ostvarenih uslova potrebno je sagledati dalje pravce unapređivanja pedagoškog rada kao polazne osnove za narednu školsku godinu.
U trasiranju budućih razvojnih pravaca nužno je, u prvom redu, polaziti od činjenice da Škola obrazuje vaspitače koji će veći deo svog radnog veka realizovati u 21. veku, veku informatike u kome će ključni društveni i privredni faktor biti znanje.
Vaspitač, po svojoj funkciji, postaje jedan od važnih faktora društvenog progresa. Od rezultata njegovog rada u velikoj meri će zavisiti odnos mlade ličnosti prema znanju, prema radu, prema vrednostima uopšte.
Vaspitač radi sa decom u najosetljivijem dobu mlade ličnosti kada se bude iskre znanja, postavljaju temelji istraživačkog i kritičkog odnosa pojedinca prema svesti i pojavama koje ga okružuju.
Od toga kakvi su nam vaspitači u velikoj meri zavisi kakvi će nam biti budući inženjeri, lekari i drugi nosioci određenih radnih uloga u našem društvu. Ako se rad Škole posmatra kao kontinuirana delatnost kolektiva, onda se novi zadaci i smernice nužno oslanjaju i nadovezuju na prethodno ostvarene rezultate.
Svojom istorijom razvoja, posebno svojim integralnim naporom poslednjih godina na planu unapređivanja obrazovno - vaspitnog rada kolektiva, Škola izrasta u značajan pedagoški centar u našem kraju. Ugled profesora Škole u društvenoj javnosti sve je izraženiji, ne samo po kolektivnim naporima i rezultatima obrazovanja vaspitača, već po individualnim, stvralačkim, i naučno - stručno ostvarenjima.